Drugo Umiranje Ratnika
delisjkivis1.jpg delijskivis2.jpg

(1988. godina)

NA SEDAMDESETU GODIŠNjICU PROBOJA SOLUNSKOG FRONTA

DRUGO UMIRANJE RATNIKA

Još nije utvrđena „pojedinačna odgovornost" za uništenje srpskog vojničkog groblja na Delijskom visu u Nišu radi izgradnje naselja. Dokad će nam neposredna korist biti važnija od pijeteta prema precima . Naselje će ipak nići, osude vandalizma su samo formalne

Poslednjih dana avgusta objavljena je neupadljiva novinska vest koja se činila gotovo neverovatnom: pripremajući teren za izgradnju stambenog bloka, mehanizacija građevinskih preduzeća „Progres" iz Pirota i „Građevinar" iz Niša prekopala je i potpuno uništila groblje srpskih vojnika iz 1914. godnne, na Delijskom visu u Nišu! Paradoks odabranog trenutka bio je kompletan. Vandalizam bez presedana odigrao se na 70-godišnjicu proboja solunskog fronta; desio se u gradu koji je u dramatičnim zbivanjima 1914. godine imao status srpske prestonice, a iz kojeg je objavljena Niška deklaracija kao jedan od temelja buduće Jugoslavije; i konačno, skrnavljenje starog vojničkog groblja izvedeno je u godini kada je - ako je verovati agencijskim vestima - renoviranje srpskih vojničkih nekropola obavljeno čak i u nekim zemljama s kojima je Srbija (a u drugom svetskom ratu i Jugoslavija) bila u ratnom stanju. Misterija čitavog poduhvata sadržana je u okolnostima da je rušenje groblja preduzeto prema Detaljnom urbanističkom planu MZ Delijski vis, koji je „prevideo prisustvo istrrijskog spomenika" (što tvrde jedni), ili ga je „jednostavno ignorisao" (što dokazuju drugi)!

Šta se zaista dogodilo?

DEPONIJE NA GABROVICI

Film nepriličnog urbanističko-građevinskog poduhvata počinje da se vrti tokom meseca avgusta, kada je istina o sudbini groblja počela da prodire u javnost, ali povodi su znatno stariji i nastaju smicalncama oko Detaljnog urbanističkog plana i očitih namera da se groblje srpskih vojnika unovči na tržištu građevinskih lokacija. Pojava, dakle, nije nova - ona je odavno znana u našem svakodnevnom životu - a kao njene žrtve pali su brojni kulturno-istorijski spomenici u mnogim gradovima i širom zemlje. Građevinske lokacije su veoma tražena roba, a opštinske birokratije, odavno se pokazalo, spremne su da pogaze propise, u korist najužih materijalnih interesa.

Dakle, tokom avgusta 1988. godine kamioni, utovarivači i buldožeri građevinskih preduzeća „Progres" iz Pirota i „Građevinar" iz Niša, „raščišćavajući teren za izgradnju stambene zgrade (!)", započeli su sistematsko uništavanje Srpskog vojničkog groblja na tzv. „memorijalnom kompleksu" u čijem se sastavu nalazi i Englesko vojničko groblje. Stanovnici Delijskog visa su zaprepašćeni. Proces „pripreme građevinskog prostora" predstavlja nešto više od slučajnog skrnavljenja: pod noževima buldožera nestajali su kompletni grobovi, sa očuvanim spomenicima i dobro vidljivim imenima sahranjenih vojnika, s delovima opreme i skeletima pokopanih! Zaoravajući duboko u nagnuti teren groblja, buldožeri nisu poštedeli nijedan detalj ovog istorijskog spomenika pod formalnom zaštitom države: gomile „materijala" - nadgrobnih spomenika, zemlje, skeleta vojnika i očuvanih detalja njihove opreme - tovarene su u kamione i prebacivane do formiranih „deponija" kod Brzog Broda, na Širokim padinama, na Ostrovu i kod Oštre čuke, uglavnom dužinom korita Gabrovačke reke čija se kotlina tako pretvorila u rezervat javnog srama.

Međutim, ako je šok zbog raskopavanja vojničkog groblja poslužio kao povod da se lokalna organizacija SUBNOR mobiliše u potrazi za naredbodavcima ovahvog poduhvata, građani na lokacijama brojnih deponija sramote dobili su i druge razloge za uzbuđenje: npr. u Ulici Marina Držića, kiper sa tovarom „materijala" izbacio je u jedno dvorište - kompletan ljudski skelet! Očuvane skelete mrtvih vojnika, ili njihove karakteristične detalje, kamioni su izbacivali i na Širokim padinama, i na Oštroj čuki ispod Vukmanova, a i na Ostrovu. Na području „deponije" Brzog Broda nedavno su pronađena još dva očuvana ljudska skeleta (građani ih pominju kao „leševe", iako se radi o 74 godine starim posmrtnim ostacima). Predsednik SUBNOR MZ Delijski vis Žnvko Žnvković pozvao je sanitarne inspektore SO Niš. Zapisnik o ovom otkriću priložen je Gradskom odboru SUBNOR u Nišu.

Više se ništa, međutim, nije moglo učiniti.

Srpsko vojničko groblje na Delijskom visu - pošteđeno od Bugara, Austrijanaca, Nemaca itd. - nepovratno je uništeno od domaće birokratije!

POSLOVI BEZ DOZVOLE

Radovi na skrnavljenju Srpskog vojničkog groblja prekinuti su 31. avgusta i neposredno pošto je sablažnjiva vest prodrla u javnost, a samo tri dana kasnije - 2. septembra ove godine - Direkcija za urbanizam, izgradnju i rekonstrukciju Niša zloupotrebila je autoritet Tanjuga:

„Srpsko vojničko groblje na Delijskom visu kraj Niša stoji nedirnuto i građevinskn radnici prilikom kopanja temelja za stambeno naselje nisu zašli u budući memorijalni park(!)"

Ovu besprimernu neistinu potkrepio je svojom funkcijom tehnički rukovodilac Direkcije, mr Mihailo Medvedev, koji je istakao da je „lokacija (čitaj: groblje), u skladu sa detaljnnm urbanističkim planom obeležena kao budući memorijalni kompleks, a civilni i vojni stručnjaci razrađuju planove za njegovo kompletno uređenje".

Tako se naknadno saznalo da „…u Memorijalnom kompleksu na Delijskom visu treba da se urede groblja srpskih ratnika iz prvog i drugog svetskog rata, kao i vojno groblje Britanskog Komoivelta (koje se i sada redovno održava - na inicijativu Komiteta za uređivanje groblja engleskih vojnika, čije je sedište u Solunu). Nadležni organi - rečeno je - treba tek da utvrde sadržaj i poreklo spomen-obeležja i sadržaj iskopina koje su otkriveie prilikom otvaranja gradilišta(!).

Iza ove smušene izjave ostalo je sasvim nejasno više različitih okolnosti, ali pre svega pitanje: zašto se o potpuno očuvanom i jasno obeleženom vojničkom foblju, koje je poznato u čitavom Nišu i široj okolini, govorilo kao o „spomen-obeležju" i kakve su to „iskopine, otkrivene prilikom otvaranja gradilišta, čiji sadržaj treba naknadno utvrditi", kada se nipošto ne radi o nekakvom arheološkom lokalitetu s tragovima davne kulture, već o svima dobro poznatom vojničkom groblju čijem je značaju trebalo samo nešto malo više pažnje?

Ko je i kako izdao dozvolu za početak radova i jesu li građevinari uopšte raspolagali potrebnim odobrenjem?

- Mi smo od investitora dobili propisnu građevnnsku dozvolu - tvrdi Dragutin Brić generalni direktor niškog „Građevinara", čiji su buldožeri radili na pustošenju Srpskog vojničkog groblja. - Postojali su tzv. urbanistički uslovi i urbanistkčki plan. Postojao je i projekat. Naši radnici nisu morali da razmnšljaju o tome šta je pod zemljom (ali, bilo je i nad zemljom!), jer, su smatraln da je neko o tome vodio računa. Oni su napustili mašine tek kada su videli o čemu se radi, ali bilo je kasno.

- Uklanjanje vojničkog groblja započeto je bez našeg znanja i bez građevinske dozvole - izjavljuje Dragoslav Pavlović, predsednik Skupštine opštine Niš - Nalog opštinskoj građevinskoj inspekciji da zabrani dalje radove izdao sam neposredno pošto sam saznao šta se događa. Radovi su obustavljeni. To zkača da se dozvola za izvođenje radova na toj lokaciji može izdati jedino na osnovu rešenja nadležne ustavove o izmeštanju groblja.

Takvo rešenje, međutim, nije postojalo.

- Neposredlo pred početak radova bili su kod nas predstavnici investitora i Zavoda za urbanizam - rekao je Aleksandar Radović, direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Nišu. - Zavod za urbanizam trebalo je da nam izda tzv. uslove za projektovanje va ovom terenu i da nas posle toga obavesti kada će početi radovi. Međutim, vekome nije odgovaralo predugo vreme, potrebno za ekshumaciju mrtvih i druge radove i odobrenja… U svakom slučaju, mi smo odmah podneli prijavu opštinskom javnom tužiocu: treba utvrditi činjenice i odgovornosti pojedinaca. Zavod je formirao i komisiju čiji je zadatak da utvrdi sadašnje stanje na srpskom vojničkom groblju.

Prema nadležnim izjavama: ostaje da se sagleda mogućnost sanacije razrovanih grobova - ukoliko je to uopšte moguće. Ukoliko ne bude moguće, sve što je do sada iskopano zakopaće se u zajedničku spomen-kosturnicu! Tako će - misli se - „fad dobiti odgovarajući spomenik, a šteta na groblju biće ispravljena(!?)" Hoće li zaista?

UZROCI I POSLEDICE

Narod koji zaboravlja svoju istoriju osuđen je na to da je ponovo preživi. U navedenoj niškoj varijanti, ovakva mogućnost javila se očito kao posledica nečije uticajne gladi za stanovanjem na Delijskom visu ili mogućnostima građevinske rasprodaje Delijskog visa. Njima je žrtvovano postojanje Srpskog vojničkog groblja. Slični primeri odavno su, uostalom, poznati. Isključivost građevinskog odlučivanja ugrozila je i druge gradove, i druge spomenike. Mannja izgradnje porodičnih kuća ozbiljno je narušila integritet kragujevačkih Šumarica: stambene zgade gotovo da su dovele u pitanje humke streljanih! Slična je situacija i sa kruševačkim Slobodištem, oko čijeg se kompleksa ozbiljno steže obruč porodičnih (ali i drugih) stambenih zgada. Histerija prestiža uporno potiskuje istoriju i njene spomenike, pri čemu zavodi za zaštitu spomenika imaju sasvim zanemarljivu, gotovo počasnu ulogu, što se potvrdilo na bezbroj različitih primera. Poslednji put na Srpskom vojničkom groblju u Nišu, a pre toga na famoznoj tramvajskoj pruzi kroz Ulicu General Ždanova u Beogradu, gde su Istorija i Kultura ućutkani demagogijom poziva na „radničku klasu s periferije Beograda".

U pitanju je, međutim, bilo nešto drugo.

Slučaj Delijskog visa daje identične razloge.

Iz brojnih izjava i sednica posle vandalskog akta na Delijskom visu istina se neumoljivo formirala na činjenici da je sudbina Srpskog vojničkog groblja bila zapečaćena - bez obzira na egzaltacije koje su pratile bruku. Groblje je očito smetalo projektu naselja, a osude namenjene javnosti nisu dovodile u pitanje projekt naselja na kostima mrtvih ratnika, već samo način na koji su pripreme obavljene.

„Osuđuju se greške i promašaji prilikom izgradnje stambenih objekata u niškom naselju „Delijski vis 2", zbog kojih je došlo do rušenja dela (!) groblja srpskih i savezničkih vojnika nz prvog svetskog rata. Što pre treba da se utvrdi pojedinačna odgovornost i imenuju krivci u ovom nečuvenom postupku, ali n da se preduzmu mere za ublažavanje posledica", glasi zaključak sa sednice Koordinacionog odbora za negovanje revolucionarnih tradicija Opštinske konferencije SSRN u Nišu, koja je održana 5. septembra 1988. godine. Sličan sastanak je - u to vreme - održan i u Skupštini opštine Niš, pod predsedništvom potpredsednika SO Radosava Radojevića:

„Najvažnije je da se umanje posledice bruke koja je odjekiula, kao i da se preduzmu što hitnije mere da se izgradi i uredi Memorijalni kompleks na Delijskom visu", glasi zaključak tog sastanka.

To su, međutim, posledice.

Uzroci su znatno dublji. Detaljni urbanistički plan prostora na Delijskom visu rađen je uz asistenciju brojnih lobija i pod pritiskom različitih interesa. Jedia od ovih verzija nije prihvaćena - upravo ona na kojoj su sfučnjaci Zavoda za zaštitu spomenika kulture insistirali da očuva čitav kompleks nekropole srpskih i engleskih ratnika iz prvog svetskog rata. Prihvaćena je druga verzija - ona, prilikom čije izrade stručnjaci Zavoda za zaštitu spomenika kulture uopšte nisu imali prilike da iznesu svoje mišljenje, pa, naravno, ni predlog za zaštitu uništenog groblja!

Stambeno naselje „Delijski vis 2" logična je posledica ovakvog planiranja, pri čemu se izgradnja naselja i zaštita groblja međusobno isključuju!

U međuvremenu, „pojedinačne odgovornosti" nisu utvrđene. Krivična prijava još ne pruža konkretne rezultate. Groblje je uništeno - vuci su na broju. Istina, postoji varijanta kojom se brani ono što se odbraniti ne može: spomen-kosturnica, koja će pokupiti „sadržinu svih grobova" i tako „preuzeti funkciju groblja koje je oštećeno". Ova varijanta, naravno, ne pruža odgovor ni na jedno od brojnih pitanja koje pokreće: zašto kosturnica kada je groblje imalo relativno uredne grobove, sa spomenicima na kojima su jasno i čitko bila ispisana imena sahranjenih ratnika; kako autori ove ideje nameravaju da pokupe i sahrane sve one kosti koje su kamioni rasipali duž toka Gabrovačke reke; kako sakupiti, označiti i identifikovati sve one mrtve heroje koje je nebriga poznatih lica namenila deponijama gradskog smeća - kako ublažiti taj tragičan poraz koji su mrtvi ratnici pretrpeli od sopstvenog potomstva?

Hoće li Niš odgovoriti na ova pitanja?

P. ŽIVANČEVIĆ

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License