Kosta Pecanac U Redovima Pete Kolone

KOSTA PEĆANAC U REDOVIMA PETE KOLONE

U periodu izmeću dva rata, ne samo kod nas, nego i šire, odaje se puno priznanje Topličkom ustanku, a Kosta Pećanac slavi kao njegov vođa. Autoritet Pećanca se veštački gradi za potrebe monarhije, pa je i čitavo njegovo držanje, ponašanje i posebno odevanje tome podešeno. Kosta Pećanac je po prirodi bio krupan, sa medvećim licem, gustih veđa, brkovima i bradom koju je uvrtao naviše, pa iako je delovao nezgrapno i primitivno, njegov izgled izaziva pažnju. Odevanje mu je takođe bilo podešeno ulozi narodnog četovođe. Uvek je nosio narodno, šumadijsko odelo ukrašeno gajtanima, sa šubarom na glavi i vojničkim cokulama na nogama. Iako polupismen, bio je od onih gorštaka koji ne samo da nije bio naivan, već je znao da u svakoj prilici "navrne vodu na svoju vodenicu".

Pećančev pokret pod nazivom "Udruženje četnika za čast i slobodu otadžbine", osnovan je 1924. godine. U njemu su se uglavnom nalazili bivši ustanici i solunci, i to onaj deo koji je uz pomoć Pećanca pokušavao da se održi na političkoj sceni Kraljevine, i koji je sledio svoga vođu u svemu, pa i odevanju. Četnici za svoj amblem uzimaju crnu zastavu sa belom mrtvačkom glavom, na kojoj je ispisano: "Sloboda ili smrt". U narodnim odelima, sa puškama i ukrštenim redenicima, paradiraju na raznim proslavama. Pećančeve prijeme u njegovim kućama u Kuršumliji i Beogradu, koje su mu poklonjene, obično povodom krsne slave, posećuju najviši državni dostojanstvenici.

Kosta Pećanac obilato koristi položaj predsednika Glavnog odbora "Udruženja četnika"6 da bi sebi i svojim prijateljima obezbedio ono što im najčešće nije pripadalo. Oko priznavanja učešća u Topličkom ustanku nije više bilo važno ko je učestvovao, kome je kuća spaljena ili čeljad pobijena, već kome je Pećanac u beogradskom hotelu "London", gde je u to vreme ordinirao, stavio potpis na takav dokument. U velikoj aferi podele kreditnih bonova ustanicima, kada je država prvo izdala, a potom proglasila za nevažeće kreditne čekove, a u mećuvremenu ih razni špekulanti pokupovali, nije ni Kosta Pećanac ostao kratkih rukava. Ustanička Toplica, razorena i opustošena u ratu, postala je još siromašnija posle njega. Bogatili su se samo oni koji su mogli dospeti do Koste Pećanca, a koji su mu za uzvrat pevali slavopojke i prirećivali kraljevske dočeke kada dođe u Toplicu ili druge krajeve Srbije.

Zato nije čudno što se nemačka obaveštajna služba u godinama pred rat, u nastojanju da u Jugoslaviji stvori političku agenturu, pored drugih, orijentisala i na Kostu Pećanca, kao lice "koje ima i moglo bi biti od uticaja i koje može srpske mase da povede sa sobom" u pravcu pronemačke orijentacije Jugoslavije.7
Iz knjige: ČETNICI KOSTE PEĆANCA U DRUGOM SVETSKOM RATU - Milorada Kozića

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License