Oruzani Sukobi Cetnickih I Partizanskih Jedinica

ORUŽANI SUKOBI ČETNIČKIH I PARTIZANSKIH JEDINICA

Četnici Koste Pećanca su od prvih dana ispoljavali neprijateljstvo prema svim oružanim grupama koje nisu bile pod komandom Koste Pećanca. Sam Kosta je još 28. avgusta 1941. godine, pismenim narećenjima sa Bukulje, zabranio četničkim odredima bilo kakve akcije protiv okupatora. Istovremeno je naložio da se sve naoružane grupe njemu potčine, a sve one koje to ne učine biće kažnjene smrtnom kaznom. Ukoliko je i bilo nekih dogovora o zajedničkim akcijama izmeću pojedinih četničkih vojvoda sa partizanskim odredima, one su bile rezultat dogovaranja mimo Koste Pećanca. Svaku takvu akciju Kosta je, često i upotrebom sile, osujećivao. To je posebno karakteristično u vezi sa partizansko-četničkim napadom na Kruševac, kada je Pećanac poveo nekoliko hiljada četnika iz Toplice da bi ih stavio u zaštitu nemačkog garnizona u Kruševcu. Svojim vojvodama Dragutinu Keseroviću, Milutinu Radojeviću i generalu Novakoviću zapretio je smrtnim kaznama ako ne napuste blokadu Kruševca.
Prva oružana akcija četnika protiv partizana odigrala se u noći 17/18. septembra 1941. godine, kada je četnički Jastrebački odred vojvode popa Mike, samozvanog "Mike Jastreba", iz Blaca, napao na grupu partizana koja je te noći držala seoski zbor u selu Gornja Draguša. Partizani, iako iznenaćeni napadom dok su večerali u jednoj seoskoj kući, ne samo da su odbili napad već su četnike razjurili pa su se cele noći skupljali. Sutradan su deca po kukuruzima sakupljala pogubljene četničke šubare dok su Kostini "heroji" bežali sa poprišta borbe. Pošto je napad vodio vojvodin zamenik, pop Mika je sutradan poslao dva svoja emisara lekara Pantu Gajića i Trajka Kostića da potraže partizanskog komandanta i saopšte mu da je do četničkog napada došlo zbog nesporazuma, jer su "četnici bili obavešteni da se u selu nalazi neka razbojnička grupa, te da se tako nešto ubuduće neće dešavati".40

Iako je pismo potpisao sa "bratskim pozdravom", to pop Miku nije sprečilo da sutradan sa celim odredom dođe u Gornju Dragušu, opkoli selo i zapreti da će ubuduće za svaki dolazak partizana i sakupljanje seljaka na njihove konferencije kažnjavati smrću.
Već u drugoj polovini septembra 1941. godine došlo je do niza sukoba četnika sa partizanskim jedinicama. Dana 23. septembra 1941. Svrljiški partizanski odred razoružao je žandarme u Donjem Dušniku, ali su potom četnici, uz pomoć Poternog odeljenja nemačke Feldkomandature iz Niša, suzbili partizane, i tom prilikom četnici su zarobili dva partizana: Vojislava Pavlovića i Sekulu Stanimirovića, koje su potom, uz nagradu od "po 3.000 dinara po jednom komunisti" izručili Nemcima. Oba borca su streljana na Bubnju 17. februara 1942. godine.

Posle povlačenja Nemaca iz gradova južne Srbije, Kosta Pe-ćanac 11. septembra 1941. godine sa svojom svitom ulazi u Prokuplje (ali ne na belom konju kao 1917. godine), i u gradu ustaljuje četničku komandu mesta sa popom Rašom Kneževićem - vojvodom korvinskim, na čelu.

Partizani sa Pasjače 8. oktobra napadaju Prokuplje, razjurivši četnike, a sam vojvoda pop Raša krio se po nekim svinjcima. Tada je razoružan i jedan vod nedićevaca. Uveče su se partizani povukli iz Prokuplja. Nakon ovoga Kosta Pećanac u ulozi velikog stratega planira veliku ofanzivu na Pasjaču, aktivirajući nekoliko četničkih odreda uz stotine mobilisanih seljaka i kreće na partizane. Četničke vojvode, iskusne komite, kao i brojni vojnički obrazovani četnici verovali su da će tu "mlaćariju" i "gradsku mangupariju" (kako su nazivali đake i studente) veoma lako poraziti i "Toplicu osloboditi toga zla" - kako je u naredbi pisao Kosta Pećanac. U dvodnevnim borbama od 12. do 14. oktobra, četnici su pretrpeli težak poraz. Nekoliko odreda se raspalo, jedan vojvoda je poginuo (vojvoda banjski), a Kosta Pećanac i njegov sin su glavom bez obzira pobegli sa ratišta. Mobilisani seljaci su, pošto su nahranjeni pasuljem sa partizanskog kazana, uz objašnjenje protiv koga su pošli da se bore, pušteni kućama. Mnogi od njih su, potom, bili najbolji partizanski agitatori po selima. U Prokuplju se posle bekstva (i bruke) vojvode popa Raše, obrazuje odred Ace Popovića, vojvode graničnog. Po sporazumu voj-vode Popovića i partizana u Prokuplju se stacionira i jedna grupa partizana, obrazuju zajedničku komandu mesta. Novu, 1942. godinu, Pro-kupčani, svakako jedini u porobljenoj Evropi, proslavili su slobodno u kafani Evropa. U ponoć, prisutnima se obratio sa čestitkama za Novu godinu, predsednik oslobodilačkog odbora Prokuplja.

Nakon ovih početnih sukoba, ređali su se mećusobni oružani obračuni kod sela Džigolja, kada je poginuo sin Vučka Pantića - vojvode korvinskog, u prostoru oko Sokobanje, kada je uhvaćen vojvoda Veličko, koji je potom uspeo da pobegne. Početkom novembra partizani razoružavaju četnički odred u Sićevu. U toku novembra vođene su borbe u selu Velikom Šiljegovcu, Dobrom Dolu kod Kuršumlije, na planini Bukovici, kada je razoružan odred vojvode Ilije Uzelca, a vojvoda poginuo.

Decembra 1941. godine, partizani napadaju i zauzimaju Blace, oslobodivši pri tome dvanaest partizana, zarobljenih nekoliko dana pre toga. U borbi kod Krente (Svrljig, 15/16 decembar) četnici zajedno sa nemačkom vojskom napadaju partizane, pri čemu je poginulo 10, a ranjeno 5 boraca. Istoga dana partizani u kontranapadu desetkuju odred vojvode borskog - Velička Blagojevića. Bilo je još niz okršaja, u velikoj decembarskoj ofanzivi četnika da unište partizane u zimskim uslovima, kada su bili istisnuti iz sela i kada im je snabdevanje hranom bilo otežano. Oružja i municije su imali onoliko koliko su uspeli da u dotadašnjim borbama otmu od neprijatelja.

U žestokoj borbi kod Krente, kada su četnici vojvode borskog i nemački odred iz 920. zaštitnog bataljona iz Niša, napali Svrljišku četu Svrljiško-nišavskog partizanskog odreda, 12. decembra 1941. godine, poginulo je desetak četnika i dva Nemca, od kojih jedan oficir, ali je palo i desetak partizana. Za poginulim partizanima koji su se hrabro borili protiv višestruko jačeg neprijatelja, ostala je poznata partizanska pesma:

Svrljiška brda i vrh zeleni Tužnom su maglom obavijeni Stazom se kreće Svrljiška četa Posle velike borbe kod Krente…41

U borbama do kraja 1941. godine partizani su zarobljenim četnicima sudili i uglavnom su ih, ako nisu bili zločinci, puštali kućama, iako su četnici zarobljene partizane ili odmah ubijali ili predavali Nemcima, a ovi odvodili u logore, gde su streljani. Mećutim, nekoliko borbi početkom 1942. godine, kada su četnici ispoljili posebna zverstva prema zarobljenicima, partizanima, ali i njihovim porodicama i uopšte osumnjičenim da su simpatizeri, i partizani oštrije kažnjavaju zarobljene četnike. Posle borbe u Kur-šumliji, u koju su partizani ušli goneći jedan četnički odred 16. februara 1942. godine, a potom doneli odluku da Kuršumliju brane, Pećanac mobiliše sve moguće snage i u napadu na Kuršumliju, hvata nekoliko desetina partizana i strelja ih, pohapsivši još oko stotinu partizanskih simpatizera ili uopšte graćana koji mu nisu bili po volji, pa i njih strelja. Tada je ukupno poginulo 8 partizana, a 25 pohvatanih streljano, a streljano je još 105 graćana, koje su smatrali partizanskim simpatizerima. Nakon toga četnici popa Mike - vojvode jastrebačkog zarobljavaju kod sela Gornjeg Svarča 14 partizana, koji su se, opkoljeni, branili do poslednjeg metka, i potom ih sve streljaju. Meću streljanim su bile i dve partizanke, koje su na prostačka dobacivanja četnika i samog vojvode, ovima pljuvale u lice, što je učinilo da četnici postićeno napuste mesto streljanja. Jedan preživeli partizan se izvukao ispod leševa i uz pomoć meštana zalečio i ostao živ. Ova dva slučaja su dovela da i partizani zauzmu oštriji kurs prema zarobljenim četnicima, a posebno onima koje su već jednom zarobljavali pa ih puštali na slobodu.
Iz knjige: ČETNICI KOSTE PEĆANCA U DRUGOM SVETSKOM RATU - Milorada Kozića

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License