Pukovnik Milovan I Njegovi Moravci Frka Divizije
Pešadijski pukovnik Milovan Nedić, komandant Moravske divizije drugog poziva
Pešadijski pukovnik Milovan Nedić, komandant Moravske divizije drugog poziva

PUKOVNIK MILOVAN I NjEGOVI MORAVCI FRKA-DIVIZIJE

Obimnom Studijom o spomenicima NOR-a, radničkim i komunističkim pokretima i ranijim oslobodilačkim ragovima na teritoriji niške opštine obuhvaćeni su i spomenik i grob pukovnika Milovana S. Nedića, zaslužnog građanina.

Nedić je rođen u Kniću 26. aprila 1866. godine. Posle završene Vojne akademije, osim svakodnevnih dužnosti, predavao je istoriju ratne veštine ia Vojnoj akademiji, pisao za časopis „Ratnik" i preveo s nemačkog „Rat Austrije i Pruske 1366. „Stekao je mnoga odlikovanja a u balkanskim ratovima i Karađorđevu zvezdu.

Ratna mobipizacija 1912. zatekla ga je na dužnosti komandanta 14. puka u Knjaževcu.

NEPOBEDIVI GAZI NEDA - PAŠA

Neposredno pred dolazak Štaba Vrhovne komande u Niš, ministar vojni Radomir Putnik, naložio je svome pomoćniku pukovggiku Živojinu Mišiću da podnese predlog za komandanta Dunavske, Moravske i Timočke divizije drugog poziva. Mišić je za Moravsku predložio Nedića, ali je Putnik teška srca prihvatio predlog, smatrajući Milovana tvrdoglavim i nepokornim čovekom.

Kišovitog 6. oktobra, u Nišu je Vrhovna komanda potpisala naređenje o početku ratnih operacija protiv Turske. Međutim, još na dva dana pre objave rata, u sukobu sa neprijateljem kod sela Merdare, učestvovala je Nedićeva divizija. Bašibozluci su štiskivani borbom prsa u prsa i zato je tek trećeg dana borbe, neprijatelj mogao biti tučen artiljerijom. Nedić je za sve vreme sukoba delovao samoinicijativno a komandiri četa, mahom rezervisti, uletali su u prve jurišne ešalone i svojim primerom bodrili vojnike. To je bila prva pobeda Nedićevih Moravaca.

Umešnost komandovanja ovaj pukovnik je ispoljio i u borbama pred Prištinom gde je njegova divizija dala presudan doprinos u oslobađanju ovog grada.
U jeku istorijske kumanovske bitke, Moravci drugog poziva su, po hladnom i kišovitom vremenu, potukli, neprijatelja i ovladali Uroševcem i Kačaničkom klisurom koju su branili ostadi Prištinskog turskog odreda i desetak hiljada kolaboracionista. Potom su, krajem oktobra i početkom novembra, oslobodili Tetovo i Gostivar i razbili ostatke turskog Sedmog korpusa kod Kičeva.

U bitoljsoj bici, Nedić je, pod izuzetno teškim okolnostima, komandovao zauzimanjem strateški najvažnijeg visa Oblakovo. U višednevnoj dramtačnoj borbi, bez ikakve pomoći drugih divizja, Moravci su suzbili 25 turskih bataljona ovladali Oblakovom i odbili više neprijateljkih kontranapada. Međutim, u tom neopisivom uzajamnom izlivu mržnje dveju vojski, dogodilo se i nešto neočekivano. U gomili turskih leševa, Moravci su zatekli ranjenog neprijateljskog oficira kako prkosno čeka da bude ubijen. Poručnik Milan Đorđević stražarno ga je sproveo kod Nedića. Kada je komandant čuo da zarobljenik nije hteo da se povuče već je ostao na položaju Da pogine kraj svojih vojnika, nije prihvatio od njega ponuđenu sablju u znak predaje već mu je čestitao na hrabrosti upitao da li želi da, uz obezbeđenje, bude vraćen svojoj vojsci. Ali, zarobljenik je želeo da ostane kod Srba i da bude lečen u njihovoj bolnici. Slučaj je hteo da istog dana i Đorđević bude ranjen. Uveče su dva oficira suprotnih vojski u previjalištu ležali jedan pored druga.

Posle završene bitoljske operacije, Moravci su gonili neprijatelja kroz Albaniju a potom, na poziv generala Mišića, zauzeli Debar i Resen.

Uspeh Nedićevog komandovanja i visok moral njegove divizije, nisu promakli oku Putnikovom. Lično je pozvao Nedića u Skoplje i rekao mu da će ga unaprediti u čin generala. Ali, Nedić je s razlogom bio sumnjičav. Jer, mnogi su želeli da pre njega steknu takvo priznanje iako se njihov doprinos u ratu nije mogao, meriti sa Nedićevim. U želji da mu onemoguće dobijanje obećanog čina, služili su se očitim lažima. Nedić se branio i - odbranio od spletki i neistina, ali u čin generala nije unapređen. Međutim, ma koliko to čudno zvučalo, nagradu je dobio od neprijatelja. Zapovednici turske vojske, diveći se njegovom vojničkom talentu i hrabrosti njetovih vojnika, prozvali su ga Gazi Neda - paša, a Moravsku drugog poziva Frka divizija.

ONO ŠTO METAK NIJE MOGAO

Trinaestog juna 1913. bugarske snage, u jačini od preko 100.000 ljudi, uz gromko „Ura" i himnu ,,Šumi Marica", iznenadile su srpske položaje na Bregalnici i Zletovskoj reci. U teškim časovima odbijanja napada i Moravska drugog dala je sve od sebe. Nešto kasnije, kada su Srbi ovladali situacijom, Putnik je rekao svom pomoćniku: ,,Gospodine Mišiću, da nam je u ovim prilikama još tri-četiri Nedića".

Posle krvavih borbi na Zletovskoj reci, Orlovom kamenu, Rajčanskom ridu i mnogim drugim poprištima, pukovi ove žilave divizije i njen komandant, sačekali su kraj drugog balkanskog rata u rovovima na Grljanskom visu. Posle potpisivanja primirja Nedić je preuzeo komandovanje nad Bregalničkom graničnom divizijom. Međutim, bolest mu nije dozvolila da bude i dalje od koristi svome narodu. Podlegao je napadu kolere 10. septembra 1913. u Nišu.

Putem kroz Staro niško groblje, svakodnevno prolazi mnogo sveta. Tek poneko primeti jedan spomenik koji samo zahvaljujući svojim impresivnim dimenzijama, nadvisuje okolno rastinje. Čini se da Nedić vodi svoju najtežu bitku - bitku protav zaborava. Nišlije ne smeju dozvoliti da u njoj bude poražen.

M. Županjevac

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License