Sastanak Kraus Pecanac Osnivaci Vlade

SASTANAK KRAUS - PEĆANAC OSNIVAČI VLADE NARODNOG SPASA

U cilju organizovanijeg uključivanja Pećančevih četnika u borbu protiv NOP, na scenu ponovo stupa Karl Kraus, bivši "činovnik" nemačkog saobraćajnog biroa u Beogradu - ali sada kao major SS i šef Gestapoa za Srbiju. Kraus je, po raspoloživim podacima i lično poznavao Kostu Pećanca, ali za prve kontakte sa njim koristi Đorća Roša, svog stanodavca, koji je bio i prijatelj i ratni drug Koste Pećanca, još sa Solunskog fronta. Istovremeno, koristi i veze koje je Dimitrije Ljotić, šef ZBOR-a i oprobani nemački prijatelj, imao sa Kostom Pećancem. Karl Kraus je direktno slao Roša kod Pećanca, a preko Ljotića korišćen je Ljotićev poverenik za Niš, privrednik Zoran Vuković.

Karl Kraus nije ni napuštao Beograd za vreme aprilskog rata 1941. godine. On je skriven u svom stanu, kod porodice Roš (na Slaviji), mirno sačekao ulazak nemačkih trupa u Beograd, pa prišivši oznake SS-majora zauzeo mesto šefa Gestapoa za Srbiju, takoreći onoga dana kada su nemačke trupe ušle u grad.

Karl Krausjoš polovinom jula upućuje Đorđa Roša kod Pećanca na planinu Sokolovicu. Roš tom prilikom donosi pozamašnu sumu novca kao "pomoć četnicima i svom ratnom drugu Kosti Pećancu". U razgovoru u četiri oka Pećanac i Roš ugovaraju susret Pećanca i Krausa, uz Pećančev uslov da se susret održi na " Pećančevom terenu", u Toplici, želeći da narodu predstavi "kako mu i Nemci dolaze na noge".

Istovremeno i Dimitije Ljotić šalje svog emisara Zorana Vukovića, koji je Pećancu preneo mišljenje i stavove Ljotića, da saradnju sa Nemcima treba prihvatiti i da je on u interesu srpskog naroda. Iz dva sačuvana pisma Ljotića upućena Pećancu 13. i 24. septembra 1941. godine, tj. posle sastanka između Krausa i Pećanca u Pločniku, može se bliže sagledati uloga Ljotića u pridobijanju Pećanca za saradnju sa Nemcima. Ljotić piše: " Oni (Nemci) te zovu da dođeš u Beograd", jer "ti treba i ti možeš naš narod da spasiš od nesreće koja mu predstoji, pri čemu će ti svi čestiti Srbi pomoći". U drugom pismu Ljotić obaveštava Pećanca da je svog poverenika za Niš, Zorana Vukovića, koga je Pećanac postavio za vojvodu, zadržao kod sebe (u Beogradu), jer je "Zoran već primio dužnost načelnika štaba Srpskih dobrovoljaca u Komandi u Beogradu". Ljotić oba pisma završava srdačnim pozdravima: "Pećančevim sokolovima", uz obavezne, na kraju pisma, uzvike "Živeo kralj!"28

Posle prvih susreta sa emisarom Karla Krausa, kao i sa Ljotićevim delegatom, Zoranom Vukovićem, Kosta Pećanac, pri-premajući susret sa Krausom, upućuje pismo svojim najbližim, i najpoverljivijim vojvodama u kome ih obaveštava o susretu sa emisarima u Beogradu. Tako u pismu vojvodi sokolovačkom - Blagoju Nerandžiću, Pećanac piše:

" Danas sam se sastao sa del egatima iz Beograda, koji su upućeni od đenerala nemačkog komandanta. Ova je delegacija došla koju sam sreo u putu i zaključio sa njima sporazum da ću primiti delegate, ne Nemce, a Ljotića, bivšeg ministra, koji dolazi lično sa njegovim delegatima u Barlovo gde će ga dočekati naši ljudi, a za nemačkog đenerala dao sam instrukcije i punomoćje vojvodi đeneralu šumadijskom Novakoviću i banu Moravske banovine Stanojeviću, koji mogu u moje ime pregovarati. Sada baš ovih dana odigravaju se krupni događaji za našu državu i narod. Kako sam neću da primim ovu istorijsku odgovornost (podvučeno u originalu - prim. a.) naređujem da dvanajestog dođete u logor neizostavno sa vojvodom kapetanom Milošem i mojim bratancem Vukojem, jer u sredu imaćemo sa Beograćanima sastanak. Bratski vas pozdravlja K. Pećanac."29

U stvari, sastanak nije bio sa emisarima, već lično sa šefom Gestapoa za Srbiju, Karlom Krausom. Sastanak je održan 24. avgusta 1941. godine u selu Pločniku, kraj pruge Prokuplje - Kuršumlija. Kada je blindirani nemački voz stigao na stanicu i Kraus prijateljski stegao ruku svom starom poznaniku, lukavi starac, da bi podigao svoj autoritet, objavljuje svojoj delegaciji da je Kraus glavom đeneral, "nemački zapovednik"!

Pećanac i Kraus se pri ovom susretu pobratime - ispivši čaše ispod ruke, a potom se izljubili i razmenili darove. Pećanac Krausu predaje četnički amblem, a Kraus Pećancu revolver. Sve što je prilikom susreta u Pločniku dogovoreno, stavljeno je dva dana kasnije, u prisustvu većeg broja vojvoda, na papir na sastanku održanom od 26. do 28. avgusta na planini Bukulji.

Sastanak u Pločniku izazvao je čuđenje prisutnih četnika i građana, a bilo je četnika koji su tog dana bacili oružje i vratili se kućama. Pećanac je, međutim, uporno nastojao da obmanama i lažima zavarava narod, tvrdeći da su Nemci došli da bi ga "molili" da ne preduzme akcije protiv njih, da je on to prihvatio jer "još uvek nije vreme za borbu", te da je svojim autoritetom dobio odobrenje da "u našoj zemlji zavede red i mir". Četničkim vojvodama i drugim "prvacima" objašnjava da je to njegova komitska taktika kako bi od Nemaca izvukao oružje i municiju, dok ne dođe vreme za borbu. Uostalom, najveći broj vojvoda i četovođa prihvatio je dogovor sa Nemcima, čuvši da će ubuduće primati plate.

Posle postignutog dogovora sa Nemcima, prvo u Pločniku, a potom na Bukulji, Kosta Pećanac upućuje sledeći "Proglas srpskom narodu":

"Braćo i sestre!

Svojim autoritetom uspeo sam da od okupatorskih vlasti dobijem odobrenje, da u našoj zemlji zavedem red.

Moja prošlost i rad na nacionalnom polju poznati su.

Odgovornost koju u ovim preteškim danima primam na sebe velika je i pored moje starosti ja taj teret primam na svoja staračka leđa, svestan da će tek buduća istorija dati svoj sud o tome radu…"30

Tako je Kosta Pećanac na svoja staračka leđa preuzeo izdaju, koja teško da ima primera u srpskoj istoriji, na koju se u proglasu poziva. (Ovaj proglas su Nemci u vidu letaka bacali iznad mnogih gradova u Srbiji.)
Iz knjige: ČETNICI KOSTE PEĆANCA U DRUGOM SVETSKOM RATU - Milorada Kozića

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License