Slavlje U Nisu

SLAVLJE U NIŠU

…Jer nečastivi nauči dva cara da me ožaloste, kralja ugarskog po imenu Andriju, i cara grčkog zvanog Jerisa Filandra. Svećaše rđav savet da me prognaju i da zemlju otačastva mojega razdele i zadrže sebi. Digoše velike sile svoje, ovaj od severnih strana, a onaj od istoka idući, pa da se sastanu i vide u gradu Nišu. I, kad se sastanu, da se obrnu na zemlju svetoga Simeona i na otačastvo moje, zovući me neprestano, na prevaru kao s ljubavlju, da dođem, na viđenje njihovo. A beše u to vreme praznik Gospoda Boga našeg, po pashi slavnoga svetlog vaskrsenja. A ja, videv takvo ozlobljenje, i savet bezakonički, i opsadu mnogih naroda, i neprijatelje koji su se zatekli zajedno, brzo potekoh raci preblaženoga gospodina mojeg, svetoga utešioca mojeg, brzoga u bedama pomoćnika. I, obgrliv raku moštiju njegovih, gde leži dobropobedno telo njegovo, vapijah s premnogim suzama k njemu. "Gospodine moj sveti, približiše se bezakonički gonioci moji i svećaše zajedno jednomisleno protivu tebe, zavet zavetovaše, trude se da potrebe slugu tvojega. Gospodine moj sveti, položi ih kao točak i kao slamke pred lice vetra. I da se postide oni koji ustaju na me, i sluga tvoj da se uzveseli. Jer si ti utočište i utvrđenje moje. I po čemu, gospodine, da razumem milost tvoju, i zastupljenje, i pohodu tvoju na meni grešnom?"

I odmah, u taj čas brzom njegom pohodom prispe Duh sveti, i ispuni se prijatnomirisne masti sva crkva i izli se mirisno miro, ne kao što se izliva u sve dane, nego se poli sva crkva, da iznemogoše služioci kod svetoga groba, crpući sveto miro. I iz ispisanoga lika Svetoga, koji je na zidu crkvenom, isteče prečudna reka, da su se svi gledaoci divili i govorili: "O Predivni, kako si i suhi kamen obogatio svetim svojim Duhom. Dolaskom svojim učini da poteče reka isceljenja, kojom se nedužni, mažući se, isceljuju od različitih neduga svojih, hvalu dajući Bogu, koji ti je dao silu".

Vratih se učitelju i nastavniku mojemu Savi jeromonahu, da se blagoslovim od ruke njegove, pa da idem protivu neprijatelja, koji se približuju zemlji otačastva mojega, protivu Andrije, kralja ugarskoga. A on, primiv glas od svetoga gospodina mojeg, prečasnog Simeona, i, pošto mu je zapoveđeno da ide sa mnom, govoraše mi: "Dragi moj, ne straši se lica mnogih naroda, jer imaš gospodina svojega svetog, brzoga pomoćnika svojeg, koji ti pomaže i neće te posramiti u vekove, i ne boj se od njih, i ne tuguj. Jer sada će pretvoriti jarost njihovu u krotost, i gnev njihov u ljubav tvoju, i jarost njihovu u počast tvoju i slavu. Jer badre oči trostruko blaženoga starca budno zastupaju tvoje dobro. I videćeš očima svojim pomoć svoju za sobom, i svu volju svoju ispu-njenu, i zversku svirepost pretvorenu u prebogate darove svoje".

I najednom, dok je još govorio, počeše stizati, jedan za drugim, od slavnih slugu njegovih poslanici govoreći mi: "Dođi, brate moj dragi i slatki u Hristu Bogu, dođi, gospodine moj i brate, da se nasladimo u Gospodu slatke ljubavi. Dođi, da se postide svi koji nam misle zlo. Dođi, da se sakriju neprijatelji naši. Dođi, da se pohvale i proslave koji nas ljube".
I, pošto smo utvrdili časnim i životvornim krstom gospodnjim i pre-čistom vladičicom njegovom Bogorodicom, sastah se s njim na međi otačastva mojega, u gradu Ravnom, molitvama i pomoću Svetoga u slavu i čast, i u neis-kazano veselje i radost, da su se svi gledaoci divili tome. I preumnoži mi darove svoje različne svakoga dana, čašama carskim, ukrašenim kamenjem raznolikim, i konjima predivnim, obloženim i ukrašenim zlatnim opremama, koje sijaju kao sunce i zadivljuju čovečji vid, i premnoga odela, obuće carske i bagrenice, različne kao i poljski cvetići, sve ukrašene biserom i kamenjem, kako carevima liči. I probavismo u veselju časnom 12 dana.

Posle ovoga približi nam se grčki car, gnevan i jarošću obuzet, naučen od onih koji mi zlo misle, i sastasmo se u slavnom gradu Nišu, i koji mnogo hoćaše, pa ma i neki mali deo da uzme od mene, i ne dobi, bezumni, nego zlim srcem ne mogade ni rata podići, ni ljubavi učiniti, molitvama Svetoga. I vrati se, opet posramljen, ali ne mogaše izići iz otačastva mojeg, jer zatvorih sve staze njegove pomoću svetoga gospodina mojeg. A kralj Andrija umoli me da iziđe u svoje carstvo. I ja, poslušav molbe njegove, ostavih ga. I otide s mirom, veliko beščašće i hulu ponesav carstvu svojemu. A mi otidosmo svako svojemu domu, slaveći Oca i Sina i svetoga Duha i svetog ovoga preblaženog Simeona, brzog pomoćnika našeg, i sad, i uvek, i u veke vekova, amin". (Pogl. XX)

(Stevan Prvovenčani: "Život Stefana Nemanje", "Stara srpska književnost", I, Matica srpska - SKZ, Novi Sad - Beograd, 1970. Str. 85, 87, 103-15, 112-115. - Preveo: Milivoje Bašić)

VIDOSAV PETROVIĆ - NIŠ U DELIMA PUTOPISACA OD IV DO XX VEKA

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License