Sevdelin ANDREJEVIĆ / Specifičnosti razvoja proizvodnih snaga Niša Niški zbornik 1, Ka istorijskoj sintezi… 197…
SPECIFIČNOST PROIZVODNIH SNAGA NIŠA
Mada proizvodne snage predstavljaju osnovu za čitavu društvenu nadgradnju u svakom gradu, Niš dosad nije učinio skoro ništa za izučavanje proizvodnih faktora koji su omogućili njegov razvoj kroz istoriju. Privredna istorija Niša nije ništa manje bogatiJa od njegove političke istorije, ali je uvek zapostavljana. Otuda je Niš, i kad je organizovao izučavanje svoje istorije - mada se time ne može mnogo pohvaliti - prioritet davao političkoj istoriji. Iz te oblasti on i ima nešto publicističkih radova, dok je ekonomska istorija tek poslednjih godina počela da stiče „pravo graćanstva". Njeno izučavanje predstavlja zbog toga posao bezmalo od početka.
Ekonomska istorija Niša zaslužuje pažnju iz više razloga. Najpre, od značaja je saznanje kakvi su bili temelji sadašnjih proizvodnih snaga, od čega su se sastojali i kada su nastali. S obzirom na to da je na tim temeljima izrastao veliki industrijski centar, može se pretpostaviti da su bili zdravi. Dalje, tzv. „naš čovek", Nišlija, njegove mane i vrline, mentalitet, sposobnost da koristi pogodnosti koje mu pruža priroda i da kreira poslovnu politiku, u daleko većoj meri dolazi do izražaja u ekonomskom nego u političkom smislu. Ovo zbog toga što politički dogaćaji, naročito krupni, dolaze i sami po sebi, u zavisnosti od zbivanja u svetu, a glavni junaci - sem izuzetaka - obično nisu „naši ljudi", već vojskovoće i diplomati. Ekonomska istorija, prema tome, predstavlja priliku za upoznavanje „našeg čoveka" izbliza ne samo u političkim dogaćajima i onome što im prethodi, već i u svakodnevnom životu u normalnim uslovima. Najzad, izučavanje razvoja proizvodnih snaga Niša važno je i zbog toga što je Niš oduvek predstavljao veliku raskrsnicu: za putnike sa Zapada od njega počinje zaostalost, otomanski način života, a za putnike sa Istoka - savremeni svet. Kako se sve to prelamalo u Nišu? Odgovor bi svakako bio od značaja ne samo za istoriju Niša, već i za nauku uopšte. Ovo posebno zbog toga što razvoj proizvodnih snaga Niša obiluje specifičnostima, koje mogu da dopune ili koriguju naučna saznanja.
Niš je za vreme Turaka bio prvo zanatski, a zatim i trgovački centar. S tim u vezi, bilo bi značajno saznanje koji su zanati bili najrazvijeniji i kojima su se bavili Turci, a kojima Srbi. Šta je bilo kriterijum za tu podelu: verska pripadnost, društveni ugled ili nešto drugo? Da li je ta deoba došla vremenom sama po sebi ili je rezultat ekonomske politike? Od značaja je i način organizovanja zanatlija - Turaka i zanatlija - Srba, odnos izmeću njih, način prodaje proizvoda - u radnji, na pijaci, na vašarima, itd. Kad se radi o trgovini, zna se da je u prvo vreme ona bila u rukama Cincara i Grka. Razlog za to leži u činjenici što su oni imali više kapitala. Zanimljivo bi, mećutim, bilo potražiti odgovor na pitanje: otkud toliko interesovanje stranaca za Niš i doseljavanje u njega? Stranci su, očigledno, vrlo brzo uvideli da on predstavlja veoma pogodnu raskrsnicu za ispoljavanje poslovne samoinicijative. Da li su oni to uvideli pre Srba, samih Nišlija? Nisu li, možda, Nišlije bile konzervativne i neposlovne ili im materijalne mogućnosti - zbog velike eksploatacije - nisu dozvoljavale da ispolje svoje stvaralačke sposobnosti?
Iz turskog perioda zaslužuju pažnju još dve stvari. U Nišu je bila razvijena proizvodnja cigala i ćeramida Ko su bili vlaonici tih radionica, po koliko su radnika one zapošljavale i pod kojim uslovima? To je značajno ne samo radi potpunijeg poznavanja proizvodnih snaga toga vremena, već i radi potpunijeg poznavanja proizvodnih odnosa. Osim toga, u prvo vreme, sva sela u okolini Niša pripadala su spahijama, ali su kasnije neka, naročito bogatija, počela da se otkupljuju. Kada je počeo i kada je završen taj proces? Pod kojim uslovima su spahije oslobaćale sela? Kako su ona, s obzirom na visoke obaveze prema spahijama i čitluksahibijama, s obzirom zatim na nerazvijeno tržište i pretežno naturalni karakter privrede, dolazila do novca ida li su otkupljivana isključivo novcem?
Vreme od nastajanja kneževine Srbije pa do osloboćenja Niša od Turaka, posebno je značajno zbog toga što je Niš bio u pravom smislu granično mesto. Granični plot na Kameničkom visu delio je dva društveno-ekonomska sistema: kapitalistički od feudalnog. Ekonomski odnosi izmeću ta dva „sveta" bili su legalni i nelegalni. Legalni prelasci granice radi trgovanja i ubiranja letine sa imanja koja su ostala u Turskoj, odnosno Srbiji, zatim organizovanje karantina, formiranje cena, upotreba novca, naplata dugova - sve to zaslužuje pažnju. Ništa manje nisu značajni ni nelegalni prelasci graničnog plota radi kraća, švercovanja robe i vraćanje odbegle stoke. Kakav je bio uticaj ljudi s jedne strane plota na one s druge njegove strane, koju su robu jedni dobavljali iz Turske, a drugi iz Srbije?
U ovom periodu javlja se više trgovaca Nišlija, čiji su se poslovni kontakti odvijali u dva pravca: prema Srbiji, odnosno Evropi i prema Turskoj, odnosno Bugarskoj Oni su značajni jer se iz njih može saznati o uticaju trgovaca u Nišu posle povratka iz Beča, Pešte i Beograda i drugih gradova kagštalističkog sveta odnosno izmeću trgovaca Srba i trgovaca Bugara. Da li se, pod zajedničkim neprijateljem, znalo za granicu i razlike u nacionalnom smislu ili su nacionalna obeležja bila potisnuta pod uticajem viševekovnog robovanja?
Oslobođenje Niša od Turaka označava početak izgradnje kapitalističkog društveno-ekonomskog sistema i u njemu. Taj početak karakteriše razvlašćivanje ranijih vlasnika sredstava za proizvodnju. Njihove livade, ciglane, ćeramidžinice i vodenice prelaze u ruke imućnijih Srba. U uslovima kada je trebalo da se sele u Tursku, raniji vlasnici padali su u nemilost imućnijih ljudi, koji su im uzimali imovinu u bescenje, čak i prevarama. To je, u stvari, vid prvobitne akumulacije kapitala, koji je specifičan za novoosloboćene krajeve i ne spominje se u drugim krajevima. Na osnovu tapija, koje se još mogu naći u pojedinim domaćinstvima, moguće je detaljno analizirati te odnose, utvrditi cene, nenormalne razlike u njima i druge pojave. Taj vid prvobitne akumulacije kapitala predstavlja svakako novinu za nauku.
Razvoj proizvodnih snaga Niša karakteriše još jedna specifičnost: proizvodne snage, po svemu sudeći, iisu prošle kroz fazu manufakture. Iz perioda posle osloboćenja od Turaka skoro da nema primera takvog organizovanja proizvodnje. Da li su zanatske radionice i ćeramidžinice iz perioda vladavine Turaka mogle da budu organizovane kao manufakture? Odgovor bi dao više svetla na to da li je ova faza društvenog razvoja uopšte u Nišu došla do izražaja ili je, sticajem okolnosti, bila „preskočena".
Iz kojih redova su regrutovani budućp niški industrijalci? Da li su to imućniji trgovci, zanatlije, zemljoradnici ili manje-više svi? Da li je kapital, nastao u toku prvobitne akumulacije, prelivan samo u industriju ili i u druge privredne oblasti i grane? Pažnju zaslužuje i pitanje o držanju Nišlija: da li su one na vreme uočile da je razvoj industrije progresivna stvar ili su se - poput većine zanatlija - sporo prilagoćavale, sve dok im oči nisu „otvorili" stranci ili doseljenici iz drugih krajeva zemlje? Drugim rečima, da li su progresivno jezgro u gradu, koji je iaglo počeo da se razvija, predstavljali starosedeoci ili došljaci?
U vreme industrijske revolucije, za izgradnju industrijskih preduzeća u Nišu, bili su zainteresovani i mnogi stranci iz zapadnoevropskih zemalja. Neki su dobili čak i koncesije za ulaganje kapitala. Te koncesije, mećutim - sem izuzetaka - nisu iskorišćene. Stranci su se vrlo brzo „hladili" od takvih inicijativa. Zašto nisu sledili primer Grka i Cincara iz turskog perioda? U kojoj meri je na to uticalo siromaštvo nasleđenih proizvodnih faktora, a u kojoj blizina dve granice - turske, prema Makedoniji, koja je nosila strah od povratka ropstva, i bugarske, koja je nosila pretenzije bugarskih nacionalista na ove krajeve? Možda time može da se objasni i činjenica što strani kapital ni kasnije nije ulagan u nišku privredu.
To su samo neki aspekti razvoja proizvodnih snaga Niša. Oni imaju cilj da ukažu u kojoj meri ekonomska istorija grada i ovog dela Srbije obiluje specifičnostima, kojih je bilo i kasnije a koje istraživači najčešće ne zapažaju. Novooslobođenim krajevima oni skoro nikada ne pridaju značaj, iako ovi to zaslužuju ako ništa više zbog specifičnosti formi razvoja privrede, značajnih ne samo za ekonomsku istoriju, već i za političku ekonomiju, sociologiju i druge naučne discipline. Upravo zbog toga ekonomska istorija Niša i zaslužuje da bude izvučena iz anonimnosti.
Sevdelin ANDREJEVIĆ