Ulica Marsala Tita

ULICA MARŠALA TITA

Reč je o vodećoj trgovačkoj i istorijskoj glavnoj ulici Niša. Začetni embrion ulice nastao je krajem XVI i u XVII veku i proizašao je iz nastavka čaršije koja je prethodno bila formirana na desnoj obali Nišave (u današnjoj Tvrđavi) i potom u XVI veku produžena preko Nišave u pravcu raskrsnice puteva u čijem je središtu u XVI ili početkom XVII veka Hizir-beg postavio istoimenu džamiju. Ovu džamiju je 1720-22. godine obnovio rumelijski valija i muhafiz Niša Osman-paša i ona se otada zove Pašina camija, a pred osloboćenje Niša samo Paša-džamija. S izgradnjom Hisara a odmah potom i niške Tvrđave u prvoj polovini XVIII veka počela je brža izgradnja Niša na levoj obali Nišave i prebacivanje težišta Niša na tu stranu. Istovremeno duž ondašnjeg poljskog puta za Goricu i Gabrovac počela se produžavati i širiti niška čaršija i to najpre pravcem prema Arnaut-pazaru (današnjem Trgu JNA) i odatle prema hrišćanskom delu varoši i crkvi. Na trasi ovog puta izrasla je tokom XVIII i XIX veka glavna trgovačka ulica Niša, pod nazivom POKRIVENA ČARŠIJA. Naziv je nastao po isturenim nastrešnicama (strehama), koje su se nadvijale nad ulicu, štiteći kupca i prolaznika od sunca i kiše i pribijajući ga bliže robi i dućanima (ćepencima); isturene nastrešnice u dva reda stvarale su prizor pokrivenosti čaršije što je doprinelo stvaranju ovog naziva. Izgled Pokrivene čaršije s dućanima i magazama u dva reda čija se streha mogla skoro rukom dohvatiti vidi se na panoramskom snimku koji je odmah po oslobićenju Niša od Turaka 1878. godine. napravio fotograf s ruba kapije niške Tvrćave. 10)

Opisujući Pokrivenu i ostale delove čaršije Niša uoči osloboćenja od Turaka, Milorad P. Šapčanin je 1877. godine, pored ostalog, zabeležio: „Niš! Čudnovata varoš, osobito za nas koji dolazimo iz gradova zapadnih… Koliko je puklo dugačkih ulica na četiri strane, sve (su) to drveni ćepenci podjednaka kroja, sa velikim drvenim strehama i kapcima koji se prikačuju o goleme drvene kuke što vise o strehama. Kroz otkrivene kapke vidite celu vajnu trgovinu, dućanac, u kome često ima toliko espapa da ga svega u rukama poneseš. Na tezgi isturenoj do polovine amo u čaršiju, podavio noge brižni trgovac i, grejući pomodrele prste na mangalu, gleda u narod, koji buljucima hita tamo amo tesnim ulicama … Šta vam sve nema u tim malim dućanima! Šamija, fesova, jemenija i mestava, papučica zlatom izvezenih i plitkih cipelica od crne kalajisane kožice, pravljenog cveća što liči na velike ruže, božur i turčinak, i svilenih traka, uskih i širokih, većinom aleve i ružičaste boje, nakita svake božje vrste, od onih od olova i medi livenih do onih najlepših i najfinije izrađenih od najčistije srme koja se kroz onaj stakleni poklopac malenog izloga beli kao mleko, a tamo dalje na tezgi poređani čekaju na kupce: kositreni čiraci mali i veliki, sanovi žutosjajni s isto takvim poklopcima i podmetačima, sinije od livene medi, male kao običan tanjir ili velike gotovo kao prednji točkovi u kolima, pa žuti livani zerfovi, crvene pljosnate turske lulice i noževi istočni, pa kamiši, dulci, palidrvcad, pa čaše male i velike, ponajviše sa zlatnim ivicama i šarenim cvetovima, pa… ali ko bi vam znao sve to izređati od one prve do one poslednje sitničice"."

Trasa Pokrivene čaršije uoči osloboćenja Niša od Turaka pružala se od Tvrđave, preko prostora Paša -džamije do jarka (današnje raskršće Ulica M. Tita i Petog kongresa), odatle je držeći se jarka, skretala na Arnaut pazar (današnji Trgovi JNA i Pavla Stojkovića) odakle je izbijala na današnje raskršće Dušanove i Maršala Tita ulice, a zatim se nastavljala u pravcu Crkve. Izmeću jarka (današnjeg raskršća Ulice Maršala Tita i Petog kongresa) i današnjeg raskršća s Dušanovom ulicom, Pokrivena čaršija se rasplinjavala i rasprskavala u haotičan splet krivudavih orijentalnih ulica, uličica i ćorsokaka među ovima današnji Kazandžijski sokak (Kopitareva ulica) bio je u zanatsko-trgovačkom smislu podjednako važan koliko i sadašnji, deo Ulice Maršala Tita od Petog kongresa do Dušanove. Ovaj deo Ulice Maršala Tita, u današnjem obliku zapravo nije ni postojao. Njegovo ispravljanje izvedeno je posle oslobođenja od Turaka, a definitivno uobličeno 188385. godine.

Odlučna i smela rekonstrukcija varoši u Tvrđavi, Taš-ćuprije male i glavnih ulica Niša, uključujući i Pokrivenu čaršiju, počela je s proleća 1879. godine, a na osnovu „Projekta za regulaciju varoši
Niša", kojeg je do 25. avgusta 1378. godine uradio Vinter.12 Najpre je Paša-džamija porušena i grobovi oko nje uklonjeni, a vlasnicima dućana naređeno da se izmeste na novu regulacionu liniju prema zahtevima Vinterovog regulacionog plana. Već godinu dana nakon oslobođenja (1879) Sreten L. Popović opisuje ovaj prostor sledećim rečima: „mnoge zgrade (su) porušene … čitav krš od ruševina". Pošto je proverio da ove ruševine i sav taj lom, „po većoj časti turske kuće i dućani" nije nastao od srpskog bombardovanja, on primećuje da se novoj vlasti „ne dopadaju mali i niski dućani" i „pred dućanima nastrešnice, koje zatvaraju i kvare izgled i ne puštaju unutra svetlost". Potom konstatuje da oni Turci, koji se nisu još iselili i sami „dobivši kiriju za svoje zgrade, ruše staro. Prepravljaju: od dosadašnja tri do četiri mala dućana (grade) velike i prostrane kafane i gostionice itd. Vidim da se na sve strane živo radi".13 Efikasnu realizaciju zapadne strane novoprojektovanog trga, prema zahtevima regulacije, ubrzao je požar u Jevrejskoj mali; istočna strana Trga u nastajanju koji je uskoro dobio ime Trg Kralja Milana (vidn više o ovome u tekstu o Trgu Osloboćenja) regulisana je tek nakon drugog svetskog rata.

Pokrivena čaršija odmah po osloboćenju počela je menjati svoj dotadašnji orjeitalni lik temeljno u brojnim pravcima: u pogledu vlasništva (zanatsko-trgovački stambeni fond dosta brzo je prešao u ruke novih uglavnpom srpsko-jevrejskih vlasnika), u pogledu funkcije (orjentacijom na trgovačke i zanatske radnje po ugledu na one u šumadijskim varošima), u pogledu arhitekture (rušenjem i napuštanjem ćepenačke i orijentalne strukture) i u pogledu urbanizma (ispravljanjem pojedinih krivina i prosecanjem prave trase u pravcu Crkve). Ulica je takoće izgubila svoj tradicionalni naziv (Pokrivena čaršija) i dobila nov: Obrenovićeva ulica, odnosno: glavna ulica.

Na prelazu dva veka Obrenovićeva ulica uglavnom je dobila nov lik odslikavajući u urbanom, kompozicionom i arhitektonskom izgledu i izrazu, pre svega, ulogu i moć zanatlija i trgovaca u Nišu. Od Trga Kralja Milana pa sve do Stare i Saborne crkve, s obe strane ulice, nizale su se razne zanatske i trgovačke radnje s po kojom kafanom (najvažnija je bila gostionica-hotel „Berlin", preimenovana kasnije u Rajhlov hotel „Ruski car" današnji bioskop „Istra"). Meću radnjama bilo je najmanje dvadesetinu kujundžijskih, zatim brojnih trgovačkih, više menjačnica (držali su ih Jevreji), berbernica i drugih zanatskih radnji. U ulici se isticala veličinom (na dva sprata) samo apoteka „Okoličanji". Nešto dalje, prema Staroj i Sabornoj crkpi, bilo je više prostranijih i uglednijih kuća pa sprat. Na potesu od Dušanove ulice prema Crkvi stajale su s desne strane, pored drugih kuća i radnji, apoteka „Dubravski", Kalčina kujundžijska radnja, „Morenina" trgovačka kuća, „Trgovačka kasina, uvučena u Ćir-kostin sokak reprezentativna Hristodulova kuća iz turskog doba i na uglu u hladu granatog drveta poznata Čohadžićeva kafana na sprat „Marger". U građevinskom nizu s leve strane od Dušanove ulice ka Crkvi, nizale su se, pored drugih: abadžijska radnja „Braća Aronče", prodavnica pogrebne opreme, trgovačka kuća Adži-Mikalovih, prodavnica mekika, kuća kapelnika vojne muzike Mite „bandiste", „Šartinova" pekara i sasvim do crkve pitoreskna Krivokapićeva kuća na sprat s velikim čardakom.

Sledeće primetnije promene Obrenovićeva ulica doživela je izmeću dva svetska rata, naročito posle 1933-35. godine. Vidljiviji oblik i izraz ovih promena ispoljavao se u naglašenijoj koncentraciji bogatijih trgovačkih i zanatskih firmi i radnji. Posle 1933-35. godine izgraćeno je nekoliko većih višespratnih graćevina za stanovanje s radnjama u prizemlju: Andonova, Igina, Nisimova i druge palate. Ulica je, umesto turske kaldrme, 1932. godine dobila kockastu kaldrmu. Na uglu ondašnje Pašićeve ulice (Petog kongresa) i Glavne ulice u ovećoj prizemnoj zgradi radila je kafana „Srpski kralj", pre prvog svetskog rata u njoj se nalazila „Zelena gimnazija", uoči drugog svetskog rata zanatlija Lazar Tomić preuredio je ovu zgradu u svoju radioncu i prodavnicu nameštaja, posle druog svetskog rata ova radionica je prepravljena u bioskop „Pionir" i, konačno, njenim rušenjem i uklanjanjem susednih neuglednih zgrada nastala su na ovom mestu 1968. i 1973. godine zdanja osiguravajućeg zavoda ,Dunav" i robna kuća „Pionir".

Posle drugog svetskog rata Ulica je dobila nov naziv: Ulica Pobede, a od 1976. godine: Ulica Maršala Tita. Istovremeno nastupile su krupne sadržajne i strukturalne promene, pre svega na planu vlasništva (društveno vlasništvo), sadržaja (robne kuće „Beograd", „Pionir", samoposluge, veće prodavnice, poslovne organizacije itd.) i arhitekture (višespratne stambene i poslovne zgrade). Ulica Maršala Tita je posle drugog svetskog rata bila više puta predmetom urbanističkog sagledavanja i rasprava, ali, osim pretvaranja ulice u pešačku zonu, nije na ovom planu napravljen krupniji prodor. Jedno od rešenja koje je aktuelizovano tokom osme decenije XX veka odnosi se pa trgovačko-stambeni kompleks „Kalča". Nastup privredne krize tokom devete decenije odložio je realizaciju ovog projekta.

10) Panoramski snimak Niša iz zbirke snimaka koje je odmah po, oslobođenju, 1878. godine snimio Gensralštab srpske vojske. Album ovih snimaka (fotografija) čuva Narodni muzej u Nišu.

11) S Drine na Nišavu, putopis 1877-78., „Srpske novine" 9. i 11. jan 1897.

12) Vinter: Projekat za regulaciju varoši Niša, Niš, 1878, vlasništvo Narodnog muzeja u Nišu.

13 Sreten L. Popović: Putovanje po novoj Srbiji, SKZ, Beograd, 1950, 273.

14 Plan je poznat kao „Italijanski" jer je ispisan na italijanskom jeziku. Urađen je juna 1719. godine, kad je kroz Niš prošlo austrijsko poslanstvo upućeno u Carigrad radi ratfikovanja požarevačkog mira. Vidi i: R. Tričković: Urbani razvitak Niša u XVIII veku, Istorija Niša 1, 244, 245.

Jovan Ćirić

Zbornik Narodnog Muzeja Niš, br. 6-7, 1991

IZ TOPOLOŠKE ISTORIJE NIŠA

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License