Vojislav Stojanovic

VOJISLAV STOJANOVIĆ

Brojne poteškoće tovare svaki život.
To natura svest o zadatim ciljevima!
Vojislav Stojanović izabra najteži način života da za budućnost živi.
Nekog zadese teška vremena.
I stravična ratna.
Tu se svrsta Vojislav Stojanović!
Lepe godine provodi u Nišu.
Možda jedine!
Od rođenja 12. novembra 1906. do kraja školovanja. Onog osnovnog. I gimnazijskog.
Zna li se izvor reke života. Sluti li se kraj. I ušće njeno?
Kad se radi o Vojislavu Stojanoviću!
Medicinu uči u Beogradu do 1929.
I radi kao asistent na predmetu anatomija.
Završava specijalizaciju hirurgije.
Postaje šef Hirurškog odeljenja Kosovske stalne vojne bolnice.
Od 1938. je šef Hirurškog odeljenja Banovinske bolnice u Prokuplju.( 152)
I 1941. rat!
Vojislav Stojanović prvi ratni hirurg. Uz Franca Klajnhatela. Na jugoslovenskim prostorima.(15) I ratnik. I sve.
Ona večna slika Rake Rubena. Predratnog fotoreportera lista "Politika". U zaseoku Preskoče 1942.
Pohabano seljačko odelo. Stara šajkača. Što nakrivo stoji. Odlučne crte lica. Nekako pritvoreni kapci. Pogled stešnjen. Jedva izviruje. Dugi brkovi. Kosa davno nešišana.
Poprilično zapušten izgled!
Buran život.
U prelomnim ratnim vremenima. Neopisivo strašnim. I nikad sigurnim.
Vodi li čovekov put u život. Ili smrt? Napred često ne može. A natrag nikad neće. Živi od nade. U strahu. I strahu od straha. Mržnja vidik zaklanja. Ona vojnička. I politička. I intelektualna. I svaka. Vojislav Stojanović!
Odan hirurškom pozivu. Zagledan u političku naklonost.
U dugom ratnom pohodu.(43)
Od 10. februara 1942. "nastaje nova odiseja dr Voje Stojanovića" pošto izbegnu hapšenje zahvaljujući i pomoći Hansa Vajcera, komandanta Ortskomande u Prokuplju,(7) koji se "slobodno kretao ulicama, šetao po okolini grada, odlazio kod građana na slave, interesovao se za narodne običaje… Kad je Prokuplje oslobođeno Hans Vajcer nije napustio grad, već je još nekoliko meseci ostao među Prokupčanima".(63)
Vojislav Stojanović radi sve hirurške intervencije. I one složene (trepanacije, ligature, traheostomije, torakotomije, laparatomije) u hirurškoj grani.
I drugim medicinskim.
Po zabitima srpskim.( 1 13)
Ratni podvizi nebrojani.(1 14)
Neki osećaj bogatstva. Ako je to to!
Kad se životni račun svede.
Onaj ratni!
Sa Radom Draincem.
("Pesnik krvave istine i čovekovog prava…Boem izuzetnog ponašanja i vrlo zanimljivih shvatanja").(40) Kad iz Trbunja stiže Vojislavu Stojanoviću. Spas da naće.
VelIki izbor i nema: kuršum ili skalpel. Izabra ono drugo.
Kod svoga prijatelja Vojislava Stojanovića!(69) Koliko ratnih trenutaka?
Od onog kad hirurški zbrinu onih osam boraca na Pasjači planini.
Ili ona drama na Jablanici!
Taj pad s brvna u nabujalu jablanicu.
Kod sela Konjine.
Dok sklanja ranjenike od neprijatelja jakog.( 111) I nade u "zubato" sunce. Da ga osuši. I zgreje.
Kad se podne zada. I "zubate" nade. Da će otoci stopala. I cijanoza kože.
I nesnosni bolovi nestati. Ta nada. I tada.
Makar i "zubata"!
Sa osmehom vedrog jutra. U hrastovoj šumi. Ponad Šumana sela.
A kad reč odjekne. Ona njegova. I onda. I potom. Uz širok pokret ruke sa skalpelom. Kod Tri lokve" na Suvoj planini. Zbog one vode kapetana Džonsona. Kad dojuri zajapuren. I uznemireno ljut. Da se buni. Što se upotrebi za sterilizaciju instrumenata.
I onog pokajanja na Crnom vrhu. I zastićenog oka. I reči izvine:"Razmišljao sam dugo o našem sukobu zbog vode i moram da Vam priznam da ste bili u pravu; bio bih srećan ako primite moje izvinjenje".(111)
Na onom dalekom putu sa ranjenicima. Od Radana do Klokočevca. Kad duga kolona kraj Niša minu (Donji Prisjan, Veliki Krčimir, Čiflik, Gulijan, Galibabinac, Sokobanja, Rujište).(152)
Nikada kraj do dogleda.
Nedostižni primer ratnog hirurga.
Na prostorima našim.
Napokon!
Dolaze žuđeni časovi.
I oni visoki ciljevi. Što snagu umnože. I navaljaju.
u 1944. postaje glavni hirurg Glavnog štaba NOV i POJ za Srbiju a 1945. upravnik Glavne vojne bolnice u Beogradu današnje Vojnomedicinske akademije. Od 1948. je glavni hirurg JNA do demobilizacije u činu sanitetskog pukovnika.
Rukovodi IV hirurškom klinikom. I II hirurškom do 1977.
Sa dubokim ubeđenjem da uspesi neće izostati.
U penziju ode kad ga život zamori. A kad radi?
Pogledom prati. Pogledom naredi. Da ustukne ne zna.
Već 1945. bira se za nastavnika ratne hirurgije na Medicinskom fakultetu u Beogradu.
Sam piše "Ratnu hirurgiju"( 119) i "Hirurški praktikum", i sa drugim "Kardiohirurgiju urođenih srčanih mana i velikih krvnih sudova","Novine u hirurgiji endokrinih žlezda" i "Aijagnostički kriterijumi za ocenu radne sposobnosti u hirurgiji".
Objavljuje 480 radova, u zemlji (300) i inostranstvu (180).
Eksperimentalni rad obuhvata posebno primenu lokalne hipotermije u hirurgiji otvorenog srca. Konstruiše "žičani valvulotom" za komisurotomiju kod mitralnih stenoza. Hirurški leči urođene stenoze plućne arterije operacijom na "suvom srcu u normotermiji". I bavi se aloplastičnim transplantacijama kod povreda vena.
Svoju stručnu poruku, kao viziting profesor, prenosi po Francuskoj, SR Nemačkoj, AR Nemačkoj, Italiji, Engleskoj, Libiji, SAD i SSSR.
Vrši operacije, u cilju demonstriranja tehnike, u Francuskoj i Italiji.
UNESKO poziva Vojislava Stojanovića da pomogne pri rešavanju problema visokoškolske nastave.
Hirurški svet ga široko uvažava: član Mećunarodnog društva za kardiovaskularnu hirurgiju, podpredsednik Evropskog društva za kardiovaskularnu hirurgiju, član Evropskog društva za eksperimentalnu hirurgiju, član Mećunarodnog hirurškog društva, počasni član Francuskog društva, počasni član Udruženja hirurga DR Nemačke, počasni član Čehoslovačkog hirurškog društva, član Naučnog društva RSFSR i SSSR. I drugih.
Kao priznanje njemu. I zalog delu njegovom.
Predsednik Međunarodnog udruženja univerzitetskih nastavnika ostaje kroz tri izborna perioda.
Osniva Naučno društvo Srbije.
Urednik časopisa Acta chirurgica jugoslavica i član redakcionih odbora časopisa: Grudnaja hirurgija, Hirurgija imena Pirogova, Cardiovascular Surgery i Experimentale Chirurgie.
Član je Francuske akademije hirurgije od 1980. i Nacionalne medicinske akademije Francuske od 1981.
Što stiže pred sam kraj života!
Društvena aktivnost ostaje plodna u Beogradu.
U Nišu je član Saveta Univerziteta i predsednik Komisije za naučno-istraživački rad Univerziteta.
I počasni doktor Univerziteta u Beogradu.
Vojislav Stojanović je dobitnik Nagrade AVNOJa (1976.), Sedmojulske nagrade (1969.), Oktobarske nagrade Beograda (1962.), Godišnje nagrade Srpskog lekarskog društva za naučnoistraživački rad (1968.) i većeg broja visokih domaćih i stranih odlikovanja, među kojima: Orden legije časti Francuske i Orden komandira zasluga za Italijansku republiku.
"Kada se namernik zaputi u II hiruršku kliniku svagda će naći Vojislava Stojanovića u sobi 212 gde druguje sa svojim spisima, premišlja o novim porukama, podučava mlađanoga i pripomaže klonulima. Na zidovima vise brojne diplome i fotosi, i naši i tuđi, deo priznanja Vojislava Stojanovića za sve što svome narodu nesebično podari. U toj odaji se zatekne i dragi ratni drug da se prisete 1941. godine u Toplici i 1944. godine kada ranjenike 25. divizije uspešno povede sa Radana, preko Zaplanja, do Klokočevca kod Donjeg Milanovca, dok
pretura po jatima ratnih uspomena, da i drugi događaji iz prošlosti priđu".(148)
Ono i vreme nešto dometne!
Odmor krhkom telu traži u Niškoj Banji.
V Toplicu često navrati. V predvečerje života.
Da doživi malu radost. Ovaj veliki čovek.
A 19. januara 1991. poslednji dah.
Krenu Vojislav Stojanović u susret zemaljskom nepostoju.
Sahrana bi 21. januara 1991. na Novom groblju u Beogradu.
Veliko delo raste iz ljubavi i zanosa! Delo Vojislava Stojanovića za trajanje služi. "Čovek nije cvet da procveta, blesne na suncu i, svršivši svoje, opane ili propadne…".(2)

VELIKANI NIŠKE MEDICINE

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License